Hvala Bogu pa je gotovo. Najduzih 117 stranica mog zivota.  
Iskreno htjela sam ovoj knjizi dati barem 2 zvjezdice da ne budem totalno bezobrazna, ali mislim da sam otkrila da posjedujem limit za to koliko puta mogu procitati da si prdnuo dok pricas s nekim. Osim toga (iako ne mislim da moram nastaviti) citava knjiga je samo njegovo balezganje na svaku (odvratnu) temu koja mu naumpadne. Nikakvog smisla niti poente. Zasto je ovo drugo izdanje ja pojma nemam.  Implikacija da se ova knjiga rasprodala i da su ljudi htjeli JOS mi iskreno govori da neko u ovoj jednacini nema osjecaja za literaturu. Mozda sam to ja, ali mislim da taj osjecaj ne zelim ni da razvijam onda…