Prvi krimić koji sam pročitala, u želji za nečim s čim nemam iskustva i što me ne privlači na prvu, no, s obzirom na dobre kritike, i željna napete priče i atmosfere, krenula sam s čitanjem. Prvo sam se mučila do skoro pola knjige - iako se priča dobrano već razvila i atmosfera zagrijala, jednostavno se nisam nalazila u priči - svi likovi su mi bili u jednakoj mjeri stranci, od protagonista i njegovih suradnika, do žrtava, pa i samog ubojice kojem su posvećena posebna poglavlja u knjizi.

No, jednom kad sam prihvatila da je to jednostavno takav stil pripovijedanja, i da se ni u jednom trenutku neću povezati s likovima onako kako bih ja to željela, sve je išlo malo lakše. Na nekih 65% knjige, dogodio se vrhunac (po meni), jer sam se jedino tada našla u situaciji da jedva dišem koliko mi je radnja bila napeta, a ostatak priče je bio manje intenzivan - bilo je super situacija, i zanimljivih obrata, ali nijedan mi nije bio toliko napet kao taj, koji je izravno zaslužan što sam ovu knjigu uopće pročitala do kraja.

Svidjela mi se knjiga, i mislim da ju vrijedi pročitati, mene se najviše dojmio lijep stil pisanja i maštovito, slikovito pripovijedanje u kojem sam stvarno uživala (žmirim na nekoliko klišejastih fraza koje su mi baš znale upropastiti trenutak), te napeta i zanimljiva radnja.

Međutim, ono što mi je baš zasmetalo su neki detalji koji mi se jednostavno nisu uklopili u priču ili profile likova, te neke predvidljive situacije koje su mi pokvarile napetost, a najviše mi je žao što mi likovi nisu bili dovoljno snažni i definirani, u toj mjeri da ih se sada nakon čitanja uopće ne sjećam kao konkretnih osoba i pokretača radnje, nego kao hrpe nejasnih mrlja. Nisam se uopće povezala s njima i smetalo mi je što me autor nedostatkom informacija vezanima za likove (od njihovih konkretnijih fizičkih karakteristika, do psihičkih stanja) prisilio da budem samo promatrač sa strane, što mi je na kraju krajeva smanjilo doživljaj čitave priče, do te mjere da me happy end glavnog lika nije uopće dirnuo, nego me ražalostio tužan kraj ubojice, i njegovo žalosno psihičko stanje (no opet, više u teoriji kao općenito ljudsko stanje, nego vezano za sam lik) - i to je to što mi fali - moja emocionalna angažiranost u cijeloj ovoj priči, to što se nikako nisam mogla uživjeti - nebitno što se radi o krvavim ubojstvima, mislim na likove i samu atmosferu - znala sam čitati priče koje su tako spretno napisane da se mogu uživjeti u ulomak opisa brisanja prašine s namještaja, a ovdje to nije bio slučaj ni u jednom trenutku, i cijelo vrijeme mi strašno fali to da uopće doživim bilo što i bilo koga (a sa mnom to i nije teško, nisam baš prezahtjevna), i žao mi je što sam velik dio ove priče pročitala više sa željom da dođem više do kraja, saznam neke detalje koji fale i vidim kako će sve završiti, nego što me priča uvukla i što sam uživala u druženju s likovima.

No, unatoč tim nekim zamjerkama, na kraju krajeva, moj dojam je bio pozitivan, i neću sad baš odustati od ovog žanra, ovo je ipak samo jedan krimić. :)